Četrdeset godina nakon nuklearne katastrofe u Černobilju, nekadašnji stanovnik Pripjata Volodimir Vorobej ponovo je kročio u svoj napušteni stan – mesto koje je zauvek napustio kao mladić.
Grad Pripjat, koji je 1986. godine u potpunosti evakuisan nakon eksplozije reaktora, danas izgleda sablasno – prazne zgrade, razbijeni prozori, zarasle ulice i napuštene stvari koje svedoče o naglom odlasku skoro 50.000 ljudi.
Vorobej, koji je u trenutku katastrofe imao 18 godina, prisetio se trenutaka kada je zajedno sa porodicom morao da napusti dom, verujući da će se vratiti za nekoliko dana. To se, međutim, nikada nije dogodilo.
Ulaskom u stan, zatekao je ostatke nekadašnjeg života – stare cipele, gramofonsku ploču, nameštaj i lične stvari koje su decenijama ostale netaknute. Svaki predmet podsećao ga je na detinjstvo i život koji je naglo prekinut.
„Ovde sam provodio sate, čitao knjige, slušao muziku… nismo ni slutili šta će se dogoditi“, rekao je dok je obilazio prostorije svog nekadašnjeg doma.
On se prisetio i jutra nakon eksplozije, kada nije ni znao šta se dogodilo, već je krenuo na posao. Tek kasnije je saznao za razmere katastrofe i naredbu o evakuaciji.
Danas, Pripjat stoji kao simbol jedne od najvećih nuklearnih tragedija u istoriji. Iako se elektrana više ne koristi, radovi na njenom zatvaranju i dalje traju, a iznad uništenog reaktora podignuta je nova zaštitna konstrukcija.
Za Vorobeja, povratak u grad bio je emotivan i težak, ali i podsećanje na to koliko jedan trenutak može promeniti čitav život.
„Mislili smo da odlazimo na kratko. Nismo znali da se nikada nećemo vratiti“, poručio je.
